You.
------
Part one
http://data1.whicdn.com/images/93358016/large.gif
‘’Ne! Ne razumiješ me I nikada me I nećeš razumjeti!’’
…Svjetla…Auto…Sve bliže…
‘’Bip,bip,bip…’’
‘’Anne,čuješ li me dušo?’’-govorila je moja mama,suzdržavajući se da ne eksplodira I napravi poplavu emocija.
Da,čula sam je,ali se nisam mogla pomaknuti,nisam mogla rećI:’’Mama,dobro sam,ne brini se!’’ I nisam je mogla zagrliti I pitati da mi oprosti sve grijehe. Bila sam u bolnici,u mrtvačko hladnoj postelji,suzdržavajući svoj zadnji dah što duže sam mogla.
‘’Anne,preživjet’ ćeš ti sve ovo,ti si najveći I najjači borac kojeg sam ikada, u svojih 17 godina života upoznao. Ponovo ćeš mi dosađivati kao stariaj seka,ali nema veze. Anne, ne ostavljaj nas!’’-govorio je moj mlađi brat.
Inače je bio čvrst,ali sada je plakao. Njegovo I mamino jecanje bi otopilo I smekšalo I srce,čvrsto kao kamen. I ja bih već sada plakala kao kišna godina,ali suze neće na oči. U ovako jadnom stanju jedino što sam mogla raditi je bilo slamanje srca moga,pitajući se što bi bilo da one noći nisam onako naglo izašla iz kuće,samo jer sam se naljutila jer me mama nije pustila na novogodišnji party kod moje najbolje prijateljice. Smrt. Ona mi je stalno bila na pameti. Zamišljala sam kako ću zadnji put zatvoriti svoje oči,plave kao more beskrajno,kako ću samo kratko izdahnuti I sjesti u kočiju sa zlatnim konjima I uputiti se prema novom svijetu,boljem mjestu. Ali kada mamina I bratova suza pade na moje oči,otvorila sam ih kao školjku na dnu mora,a zjenice su mi zablistale,baš kao biser. Krenula sam nešto da kažem,ali samo su nijeme riječi izašle.
‘’Anne!’’-rekla je mama I počela me grliti.
Brat je sretno skakučući otišao po doktora I za par trenutaka su se stvorili u sobi.
‘’Pa Anne,kako si? Jesi li bolje?’’
Pošto su opet nijeme riječi izašle,samo sam potvrdno klimnula glavom I nabacila vještački osmijeh na lice.
‘’Sranje.’’-pomislila sam
Znala sam da sada stoje ispred mene testovi I pretrage,bolje bi bilo da sam umrla.
Odlučila sam da zatvorim oči,stavim slušalice u uši,da se još malo ‘’odmorim’’ dok su mama I brat otišli do kuće da mi donesu mnogo čokolade i knjiga koje volim.Tako sam slušala ‘’Hey there Delilah’’ I razmišljala o neotkrivenom. O životu iza granica,ovog malog gradića u kojem tajni nema. Čak su I crne noći ovdje nekako svjetlije I ljepše nego u velikim gradovima. Legenda kaže da se u krošnjama sakriju vile I da stvaraju iskre koje svijet čine ljepšim. U sobu je ušetao doctor I rekao da me mora pregledati radi dijagnoze. Nakon toga,žurno je počeo tražiti moju mamu. Kada je napokon došla,zamolio ju je da iza..đu I da joj kaže nešto. Ona je ušla skamenjena lica I samo je pala na koljena,sklapajući svoje ruke za molitvu…...
------
Part one
http://data1.whicdn.com/images/93358016/large.gif
‘’Ne! Ne razumiješ me I nikada me I nećeš razumjeti!’’
…Svjetla…Auto…Sve bliže…
‘’Bip,bip,bip…’’
‘’Anne,čuješ li me dušo?’’-govorila je moja mama,suzdržavajući se da ne eksplodira I napravi poplavu emocija.
Da,čula sam je,ali se nisam mogla pomaknuti,nisam mogla rećI:’’Mama,dobro sam,ne brini se!’’ I nisam je mogla zagrliti I pitati da mi oprosti sve grijehe. Bila sam u bolnici,u mrtvačko hladnoj postelji,suzdržavajući svoj zadnji dah što duže sam mogla.
‘’Anne,preživjet’ ćeš ti sve ovo,ti si najveći I najjači borac kojeg sam ikada, u svojih 17 godina života upoznao. Ponovo ćeš mi dosađivati kao stariaj seka,ali nema veze. Anne, ne ostavljaj nas!’’-govorio je moj mlađi brat.
Inače je bio čvrst,ali sada je plakao. Njegovo I mamino jecanje bi otopilo I smekšalo I srce,čvrsto kao kamen. I ja bih već sada plakala kao kišna godina,ali suze neće na oči. U ovako jadnom stanju jedino što sam mogla raditi je bilo slamanje srca moga,pitajući se što bi bilo da one noći nisam onako naglo izašla iz kuće,samo jer sam se naljutila jer me mama nije pustila na novogodišnji party kod moje najbolje prijateljice. Smrt. Ona mi je stalno bila na pameti. Zamišljala sam kako ću zadnji put zatvoriti svoje oči,plave kao more beskrajno,kako ću samo kratko izdahnuti I sjesti u kočiju sa zlatnim konjima I uputiti se prema novom svijetu,boljem mjestu. Ali kada mamina I bratova suza pade na moje oči,otvorila sam ih kao školjku na dnu mora,a zjenice su mi zablistale,baš kao biser. Krenula sam nešto da kažem,ali samo su nijeme riječi izašle.
‘’Anne!’’-rekla je mama I počela me grliti.
Brat je sretno skakučući otišao po doktora I za par trenutaka su se stvorili u sobi.
‘’Pa Anne,kako si? Jesi li bolje?’’
Pošto su opet nijeme riječi izašle,samo sam potvrdno klimnula glavom I nabacila vještački osmijeh na lice.
‘’Sranje.’’-pomislila sam
Znala sam da sada stoje ispred mene testovi I pretrage,bolje bi bilo da sam umrla.
Odlučila sam da zatvorim oči,stavim slušalice u uši,da se još malo ‘’odmorim’’ dok su mama I brat otišli do kuće da mi donesu mnogo čokolade i knjiga koje volim.Tako sam slušala ‘’Hey there Delilah’’ I razmišljala o neotkrivenom. O životu iza granica,ovog malog gradića u kojem tajni nema. Čak su I crne noći ovdje nekako svjetlije I ljepše nego u velikim gradovima. Legenda kaže da se u krošnjama sakriju vile I da stvaraju iskre koje svijet čine ljepšim. U sobu je ušetao doctor I rekao da me mora pregledati radi dijagnoze. Nakon toga,žurno je počeo tražiti moju mamu. Kada je napokon došla,zamolio ju je da iza..đu I da joj kaže nešto. Ona je ušla skamenjena lica I samo je pala na koljena,sklapajući svoje ruke za molitvu…...